AERODINAMIKA (aero- + dinamika), nauka o strujanju zraka (plinova) i o silama kojima zrak (plin) djeluje na neko tijelo kad između njih postoji relativno gibanje.Aerodinamika je prvenstveno važna za aerotehniku, istražuje uzgon, otpor i momente izazvane silama zraka na avionima i dijelovima aviona.Jedan od osnovnih zadataka aerodinamike jest da odredi takav oblik aviona ili letečeg tijela, odnosno njegovih pojedinih dijelova , koji če pri gibanju kroz zemaljski zračni omotać imati najmanji otpor, a ujedno če funkcionalno odgovarati svojoj namjeni.
Aerodinamika razlikuje nekoliko područja brzina u kojima su strujanje zraka (plina) i pojave izazvane tim strujanjem bitno različiti ,pa su i optimalni aerodinamički oblici tijela (aeroprofili) i konstrukcija aviona za svako područje drugačije.U području brzina manjih od brzine zvuka za svako područje drugačije.U području brzina manjih od brzine zvuka (subsonične brzine) zrak se može smatrati praktički nestlačivim,pa otpor aviona ili letečeg tijela zavisi jedino od viskoznih svojstava zraka,tj. sastoji se od otpora trenja i otpora uslijed stvaranja zračnih vrtloga.U uskom prijelaznom području ozmeđu podzvučnih nadzvučnih brzina (transsonične brzine) nastaje naglo povečanje otpora,jer osim viskoznosti zraka počinje na strujanje utjecati stlačivost (kompresibilnost) zraka , a posljedica toga je smanjenje uzgona nosivih površina aviona i kompresijski udari.To se prijelazno područje brzina naziva zvučnom barijerom.U nadzvučnom području, kad je brzina aviona jednaka 1-5 brzina zvuka (supersonična brzina) dominantan faktor u otporu postaje fenomen zgušnjavanja zraka i kompresijski udari na krilima i trupu aviona.Pri brzinama večim od petorostruke brzine zvuka (hipersonične brzine) svojstva zraka se bitno mijenjaju uslijed jakog zagrijavanja i termodinamičkih efekata (AEROTERMODINAMIKA) koji ne postoje pri nižim brzinama ,pa se prijelaz u to područje naziva toplinskom barijerom.
Aerodinamika istražuje pojave izazvane strujanjem zraka (plina) pomoču mat. i eksperimentalnih metoda. Kako današnje stanje nauke ne omogučuje da se mat.putem riješe mnogobrojni problemi aerodinamike, eksperimentalna istraživanja imaju uzvanredni važno značenje (AERODINAMIČKO ISPITIVANJE;AERODINAMIČKI TUNEL).
Aerodinamički tunel,uređaj za ispitivanje aerodinamičkih svojstava tijela,posebno modela aviona,radi određivanja sila i momenata koji na tijelo (model aviona) djeluju kad se ono nalazi u zračnoj struji.
Uzdušnu struju u aerodinamičkom tunelu stvara ventilator , a jednolično (bežvrtložno) strujanje zraka postize se posebnim umirivačima i usmjerivačima u obliku sača, mreža i skretnih lopatica.Za mjerenje brzina i pritisaka u zračnom mlazu služe Pitotove cijevi i razni tipovi manometara, a sile i momenti se mjere-aerodinamičkom vagom.
Aerodinamički tuneli mogu biti zatvorenog i otvorenog tipa.Zatvoreni tip (povratni aerotunel) ima oblik savijene cijevi koja može biti potpuno zatvorena poput prstena (zatvoreni radni dio) ili je ispred i iza radnog dijela prekinuta (otvoreni radni dio).Poprečni presjek cijevi nije jednak po čitavoj dužini nego je ispred radnog dijela smanjen da bi se postigla što veča brzina strujanja zraka.U ovom tipu tunela za sve vrijeme rada kruži isti zrak.Otvoreni tip (protočni aerotunel) ima uvijek otvoreni radni dio , aza vrijeme rada protječu stalno nove količine zraka.Za proizvodnju snažnih zraćnih struja potrebni su jaki motori (obično elektromotori) i snažne elise odnosno ventilatori.Snaga največih aerodinamičkih tunela isnosi danas i više od 100 000Kw.
